Da se malo vratim...

Vidim da nisam dugo bila na blogu ali nemoj te mi zamjeriti veoma sam zauzeta a i imala sam neke zdrastvene probleme,kako ja tako i nas najmladi sin. Ali evo vratit cu se polako ali ovaj put pisem na nasem jeziku.
Mnogo toga se izdesavalo, isli smo za Bosnu, vratili se iz Bosne i toliko bili zauzeti sa narudzbama u slasticarnici da nismo mogli dici glave. S posla u slasticarnu iz slasticarnice na posao. Dan za danom, nisti smo spavali a pogotovo ja.U medu vremenu umrla mi je draga tetka rahmetli i za njom i moja draga stara majka rahmetli koje su mi malo otvorile oci oko toga sta mi je tj.nama najvaznije u zivotu. A to su naravno nase zdravlje i sto je jos vaznije nasa djeca. Uvijek su mi i moja rahmetli mama, i majka i tetka govorile, "vrijeme koje provedes s djecom sada je vaznije i vise se pamti nego bilo koji poklon. Djeca su samo jednom mala i vjeruj mi sve pamte. Zato posveti se svojoj djecici a sve ostalo ce samo posebi doci, jer dok se okrenes djeca vise nice biti tu, vec ce biti odrasli ljudi."
 Sve ovo vrijeme rada nismo ni primjetili koliko smo svoju djecicu zapostavljali dok nismo otisli za Bosnu.Tad smo shvatili da su nam djeca a i mi djeci mnogo nedostajali. Tako da smo odlucili vise da ne uzimamo narudzbe i da kad zavrsimo zadnju narudzbu koju smo zavrsili prosle subote,privremeno zatvorimo svoju "bakery".  Doce vrijeme kad cemo i opet otvoriti vrata ali za sada nasa djecica i vrijeme s njima nam je najvaznije. Sve se u zivotu moze nadoknaditi ali izgubljeno vrijeme s djecom nikada. Volimo svoju djecu i nista nam ne moze biti prjece od njih. A nadam se da ce se i moje zdravlje malo popraviti.
Zato za sada zbogom draga nasa Yummilicious Cakes and Desserts i vidimo se i opet.

Uspomena na moju rahmetli milu mamu., dragu majku i tetku. Volim vas i mnogo mi nedostajete.